Urednik portala vreme.com Andrej Ivanji izjavio je u Novom danu, govoreći o ratu u Ukrajini, da veliki deo građana ovde navija za Rusiju, kao i da ne zna kako se, zbog bombardovanja 1999. građani Srbije ne identifikuju sa Ukrajincima. “Oni sad preživljavaju vrlo slično nešto kao što smo mi ovde preživljavali. Setimo se onog šištanja krstarećih raketa, pa potmulih udara eksplozija, pa sirena koje oglašavaju vazdušni napad, odlaženja u podrume i skloništa, to dugo ostaje u kolektivnoj svesti, svest o nepravdi koja je nama počinjena”, rekao je on.
Govoreći o razlozima zbog kojih Srbija nije „odabrala stranu“, kaže da postoje objektivni politički i kalkulantski razlozi.
„Objektivni politički su to da je Srbija energetski zavisna od Rusije, zahvaljujući povoljnom, gotovo rođačkom, aranžmanu ima vrlo povoljne cene za gas i što se tiče spoljne politike bez vetra Rusije u Savetu bezbednosti nema odbrane Kosova. A drugi razlog jeste što su izbori 3. aprila i što je veliki deo srpskog biračkog tela proruski nastrojen. Godinama unazad vidimo da su svi prorežimski mediji veoma proruski naklonjeni i sada kako toliko blizu izbora da se promeni ćurak“, kaže on.
Mišljenja je da Srbija ne može da se opredeli. Predsednik Srbije je najavio obraćanje za popodne.
“Mislim da će to biti dosta uopštena izjava i da će pokušati da se zadrži neutralni stav Srbije, koji je isto dosta uslovan”, kaže.
Ističe da veliki deo građana ovde navija za Rusiju.
“Ovde je duboko ukorenjena u kolektivnu svest trauma NATO bombardovanja. To što je NATO uradio 1999. godine je mimo svakog aspekta međunarodnog prava, nastup sile koja radi šta hoće jer joj se nešto ne sviđa, i onda je tu skoro tri meseca trajalo bombardovanje i to su svi u Srbiji zapamtili. Setimo se onog šištanja krstarećih raketa, pa potmulih udara eksplozija, pa sirena koje oglašavaju vazdušni napad, odlaženja u podrume i skloništa, to dugo ostaje u kolektivnoj svesti, svest o nepravdi koja je nama počinjena”, kaže.
Odatle se, dodaje on, uvek kaže argument proruskih izlaganja – “ali nas Rusija nije bombardovala”.
“A sada kada posmatramo ove snimke iz Ukrajine, ne znam kako se ljudi ne identifikuju sa Ukrajincima, oni sad preživljavaju vrlo slično nešto kao što smo mi ovde preživljavali, samo što je dignuto na viši nivo jer ruske kopnene trupe nadiru sa tri strane. U slučaju bombardovanja Srbije i Crne Gore je u priličnoj meri bilo isključeno da će NATO kopnene trupe ući, to nije bilo na stolu kao opcija, ovo je mnogo gore”, kaže on.
Normalno bi bilo, dodaje, da se građani Srbije u ovom trenutku identifikuju sa onim što preživljavaju Ukrajinci.
“Ovde se radi o sukobu Rusije i NATO, Ukrajina je poptuno kolateralna šteta. Radi se o tom širenju NATO na istok, sve ono što Rusija stalno zamera, da je zapad iskoristio slabost Rusije posle raspada Sovjetskog Saveza i došao do granica Rusije. Rusija je zahtevala da Ukrajina nikad ne pristupi NATO, u tom sukobu Rusije sa NATO, naravno da Rusija nije napala Poljsku, koja je članica NATO, jer bi to značio početak svetskog rata, nego je napala Ukrajinu koja ne može da se brani, izvršila klasičnu agresiju, ofanzivu na jednu suverenu zemlju, pokazao je tu potentnost, Putin pokazao da može šta mu se hoće, mi još ne znamo šta tačno hoće. S druge strane, zapad koji priča da će zaštititi Ukrajinu, ne učlanjuje je u NATO, jer tako bi je zaštitio, nego ide s nekim sankcijama. I jedna i druga sila izbegavaju direktnu konfrontaciju preko jedne treće zemlje koja će da nastrada kao kolateralna šteta”, kaže on.
Dodaje da bi svaki građanin trebalo da se zapita, jer, kako kaže, Srbija i BiH su “jedno ostrvce okruženo NATO zemljama”.
“I da bi možda u nekom trenutku taj geostrateški sukob mogao da se premesti ovde, jer Ameriku Balkan ne boli ama baš nimalo, EU malo više, a i Rusiju totalno, znači uopšte je ne boli šta bi se ovde događalo. Situacija u kojoj se Ukrajina zatekla, nešto slično, neka vrsta konfrontacije bi mogla da se desi i preko leđa ovog regiona kad se tamo izduva”, kaže
Ivanji.
Kaže da je u svetu koji je nastao, svetu potpune konfrontacije dve sile, “vrlo teško izigravati neutralnost”.
“Pogotovo ako je državna politika i prioritet već godinama članstvo u EU. Mislim da će pritisak biti solidan s obe strane, a Srbija je zaista ekonomski zavisna od obe strane, i od EU i od Rusije, jeste komplikovana situacija, ali to je situacija u koju su se različite srpske vlasti dovele. Izigravati Titovu neutralnu politiku u potpuno promenjenim geostrateškim okolnostima, ne može”, kaže on.
Tok događaja pratite u našem BLOGU UŽIVO.